U ovom zborniku objavljujemo dio saopćenja sa naučnog skupa održanog u Mostaru 2015. godine. Fedžad Forto u svom radu piše o uvođenju tramvaja u Sarajevu koncem 19. stoljeća i promjenama koje je taj čin uveo u gradski život. Izet Šabotić u svom radu piše o utjecaju Sarajevskoj atentata 1914. na stanje u širem prostoru Tuzle, a Jasmin Branković ukratko ispisuje događanja u Mostaru u vrijeme Velikog rata. Seka Brkljača raspravlja o bezuspješnim pokušajima nekih prigradskih naselja Sarajeva da se tokom 1930-ih godina priključe gradu Sarajevu. Željko Karaula ukazuje na modele arhitektonske i urbane izgradnje u toku Drugog svjetskog rata, a Adnan Velagić na loše stanje u gradovima u Hercegovini, posebno sa aspekta elektrifikacije, nakon Drugog svjetskog rata. Omer Hamzić i Rusmir Djedović raspravljaju o Lukavcu, novom gradu koji se formira krajem 19. stoljeća sa izgradnjom Fabrike sode, i tokom 20. stoljeća kroz socijalističku urbanizaciji izrasta u moderan industrijski i rudarski grad. Mirza Džananović ukazuje na faze urbanističkog razvoja Zenice u vrijeme socijalizma, a Amra Čusto piše o modelima urbanizacije Sarajeva, posebno se posvećujući izgradnji naselja Grbavica i novoj kulturi življenja i stanovanja u socijalizmu. Na kraju, Dževad Drino i Banjamina Londrc, u široko postavljenom okviru karaktera ratnih razaranja gradova tokom historije, raspravljaju o pravnoj kvalifikaciji razaranja gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata od 1992. do 1995. godine. Njihov je zaključak da je razaranje bosanskohercegovačkih gradova nesumnjivo ratni zločin, ali se ne može karakterizirati zločinom genocida.